Od rođenja samostalne i ne piju vodu
Kornjače, iako su vrlo zanimljive i jednostavne za držanje, nijesu previše popularne kao kućni ljubimci. Od rođenja su samostalne, a hrane se mesom i biljnom hranom. Vodu uopšte ne piju, jer im je dovoljno ono što dobiju iz povrća. Morate paziti kuda se kreću po stanu, jer su prilično male i mogu da se zagube. Kornjače ne traže puno pažnje je im je dodir ljudi stresan.
Za kornjače je karakterističan dug životni vijek i mogu da dožive i 100 godina i da dostignu težinu i do pet kilograma. Kornjače su, kao kućni ljubimci idealne za osobe koje nemaju puno vremena, jer im ne treba previše pažnje. Minimalna veličina terarijuma u koji planirate da smjestite svoju kornjaču je 250 litara, a odrasloj ženki treba terarijum od 400 litara. Plastične posude se ne preporučuju jer se u njih ne može postaviti filter i grijač. Prostor za kornjaču uredite jednostavno, treba im samo veći kamen kako bi imale suv prostor. Dobrodošle su i akvarijumske biljke kod manjih kornjača. Voda je osnovni uslov za držanje kornjača, a za normalno funkcionisanje njihovih organa minimalna temperature vode treba da bude 25°C. Najviša temperature može da bude 30°C, ali preko toga ne smije da pređe. Vodu im treba mijenjati jednom ili dva puta sedmično, kako bi se izbjegao razvoj bolesti, a ni hranu im ne treba davati često, već na svakih nekoliko dana.
Kao kućni ljubimci najčešće se drže crvenouha i žutouha kornjača koje se, na prvi pogled razlikuju po boji. Riječ je o istoj vrsti (Trachemys scripta), ali različitoj podvrsti kornjača. To znači da se ne mogu međusobno pariti. Crvenouha kornjača, ako se pusti u vodu, ponaša se agresivnije od autohtonih vrsta kornjača, pa predstavlja opasnost za domaće kornjače. U nekim zemljama se njihovo puštanje u vodu kažnjava zakonom. Manje su agresivne žutouhe kornjače koje se kupuju u većini prodavnica životinja. Obje vrste potiču SAD-a, hrane se biljkama, crvima i ribom, vole sunce i nastanjuju potoke, rijeke i jezera.
Prehrana
Kornjačama treba omogućiti prehranu koja je slična njihovoj prirodnoj ishrani, a one se u prirodi većinom hrane strvinama, vodenim insektima, račićima i puževima. Ne odbijaju ni komadiće sirove i neosoljene ribe ni piletine, međutim, što su starije, sve više jedu biljke. Pošto ne proizvode pljuvačku, ne treba im davati hranu kad su van vode, da ne bi došlo do gušenja i smrti.
Bolesti kornjača
Nepravilnim održavanjem njihovog životnog prostora mogu se razviti različite bolesti. Upalu oka uzrokuje nečista voda, a bolest se prepoznaje po natečenim očima. Liječi se mastima za oči i pojačanim unosom vitamina A, koji se nalazi u kuvanoj šargarepi. Upala pluća je za kornjaču smrtonosna, a do bolesti dolazi zbog hladne vode. Bolest se prepoznaje po tome što kornjača odbija hranu i ispušta piskutave zvukove. Kvalitetnijom prehranom i povećavanjem temperature vode na 30°C može da se spriječi ta bolest. Do omekšavanja oklopa dolazi zbog nedostatka vitamina D i kalcijuma i u tim slučajevima kornjači treba da se obezbijedi UV lampa ili prirodna svjetlost. Intenzivno guljenje kože uzrokuje prebrz rast usled premasne prehrane, nedostatka vitamina i neodgovarajuće temperature vode. Distocija je nepravilnost koja uzrokuje uginuće oplođenih ženki kojima nije obezbijeđeno mjesto za polaganje jaja. Piramidalan oklop znači da se kornjača razboljela od rahitisa u ranijoj dobi i ne radi se o opasnoj bolesti ako je oklop čvrst, ali deformaciju je nemoguće ispraviti.