Aktuelno - Posljednje novosti Poljoprivreda Povrtlarstvo Razno

Paradajz u plasteniku tokom cijele godine

Plastenička proizvodnja paradajza ostvaruje se u dva perioda, rana proljećna i rana jesenja proizvodnja, što znači da se plastenik koristi tokom cijele godine. Predkultura ranoj proljećnoj proizvodnji obično je salata, a ranoj jesenjoj je krastavac. U plodoredu, paradajz za prethodnu kulturu zahtijeva salatu, spanać, mladi luk, rotkvicu i sl. Nikada ga ne treba uzgajati iza paprike, patlidžana i krompira.

Paradajz je jednogodišnja biljka iz porodice Solonaceae. Potiče iz tropskih predela srednje i južne Amerike, odakle je zajedno s krompirom, pasuljem, kukuruzom i duvanom krajem 15. vijeka prenesen u Evropu. Gaji se u plastenicima, staklenicima i na otvorenom, a dijeli se na rane i kasne. Ima dobro razvijen vretenast korijen s puno bočnih žila, a glavni korijen prodire u zemljište do 1,5 m dubine. Stablo je zeljasto, razgranato, a visina se kreće od 0,5-3 m što zavisi od gajenja. Oprašuje se uglavnom autogamno (samooprašivanje), ali u savremenoj proizvodnji u zaštićenom prostoru oprašivanje podstiče čovek.

Priprema plastenika za sadnju

Prvi korak pripreme plastenika za sadnju je detaljno čišćenje ostataka od prethodne kulture. Svi biljni ostaci se iznose van plastenika i uništavaju paljenjem. Ako je dezinfekcija obavljena prije predkulture ista se ne ponavlja, a ako nije vrši se dezinfekcija plastenika.

Rasad paradajza za ranu proizvodnju, kao i za proizvodnju za plastenike, pikira se (presađuje) kad razvije 1-2 prava lista, (obično 20 dana nakon sjetve), u plastične lonce prečnika 10 cm, tresetne kocke 10×10 cm. Nakon što se pikirani rasad razvije, treba razmicati lonce ili kocke, kako bi biljke imale dovoljno prostora za svoj rast i razvoj.

Sadnja paradajza obavlja se kad biljke formiraju 5-6 listova, pa sve dok se na njima pojave začeci prvih cvjetnih grančica (što se postiže za 40-60 dana od nicanja). Nepikirani rasad se dan prije sadnje obilno zalije da bi se lakše čupao, a rasad u loncima ili kockicama poslednja se 2-3 dana ne zaliva, da bi se lakše vadio i da zemlja sa žila ne bi ispadala.

Kao potpora za gajenje paradajza na okućnicama se najčešće koriste drveno kolje, dok su u plastenicima i staklenicima najpraktičniji plastificirani konopci obješeni o krovnu konstrukciju ili metalne spirale ili armatura.

Paradajz u plasteniku

Sadnja se obavlja u dvorede trake 80 – 60 x 40, tako što se razmak između traka koristi kao put, a razmak između redova za zalivanje biljaka (sistemom kap po kap). Sadnja rasada paradajz sa 5 – 6 razvijenih listova se obavlja tako da se biljka zasadi 2 – 3 cm dublje, tj. da se na supstrat iz saksija ili kocku nanese sloj od 2 – 3 cm zemlje. Nakon sadnje biljke se dobro zaliju, a sjutradan se zaliju još jednom, ali sa manjom količinom vode. Da bi se izbjeglo izduživanje biljaka, i pospiješila oplodnja prve rodne grane, biljke se ne zalivaju u narednih 15 dana. U ovoj fazi treba obratiti pažnju na relativnu vlažnost vazduha, koja treba da bude od 60 – 65%, a temperatura 18 – 20 C.

Đubrenje

Zbog velikih potreba za kalijumom za vrijeme rasta i sazrijevanja ploda paradajz je uglavnom osjetljiv na manjak K. Tada plodovi prema peteljci ostaju zeleni. Kalijum treba unositi u većim količinama, u obliku oksida, u odnosu od 1:2,5-3 N:K.

Stajsko đubrivo se dodaje u količini  40-60 t/ha. Koristi se zrelo stajsko đubrivo koje se nakon rasipanja odmah unosi u zemljište, obično pred oranje. Za đubrenje paradajza koriste se razne kombinacije NPK mineralnih hraniva (s odnosom hraniva 7:14:21 ili 10:30:20) u količini  300-400 kg/ha. Za prihranjivanje se najčešće koristi KAN, u količini  200-300 kg/ha, ali je najbolje za prihranjivanje koristiti NPK đubriva u obliku kristalonske formulacije koja je pristupačna biljci. Prihranjivanje se obavlja 2-3 puta, i to u vreme cvjetanja i zametanja prvih plodova kao i u vrijeme zrenja prvih plodova. Kod gajenja u zaštićenom prostoru ima nekoliko mogućnosti prihrane, ali svaka se bazira na osnovu analize zemljišta i preporuke stručnjaka. Najčešća prihrana je metodom kap po kap.

 

Održavanje paradajza u vegetaciji

U periodu od sadnje do početka berbe stalno treba kontrolisati temperaturu i vlažnost vazduha, a objekat svakodnevno provjetravati. Pinciranje je veoma bitna operacija, a sastoji se u zakidanju svih bočnih izdanaka, tako da rast nastavlja samo jedan glavni vrh koji se vodi uz žicu do željene visine. Kada postignemo određeni broj rodnih grana pristupa se zalamanju vrha, čime se zaustavlja dalji rast biljke. Pojavom prvih zrelih plodova vrši se odstranjivanje donjih listova, koji se obavezno iznose iz plastenika i spaljuju. Na ovaj način se povećava provjetravanje u donjim etažama biljke i odstranjuje potencijalna zaraza biljaka. Berba se obavlja kada plodovi uđu u biološku zrelost, a to je prvom pojavom crvene boje.

 

I uzgoj egzotičnih sorti paradajza moguć je u kontinentalnim prostorima u uslovima bez staklenika i plastenika, ali i u zaštićenim objektima. Uzgoj je u većini slučajeva jednostavan i sličan uzgoju sorti koje su na ovim prostorima prisutne od ranije i poznate su ljudima.

Egzotične sorte paradajza koje možete uzgajati

Neke od egzotičnih sorti paradajza koje možete uzgajati su: mesnati paradajz “ananas” koji je narandžasto-crvene boje s prorezom poput kriške ananasa. Vrlo krupan, do 1 kg težak. Bijeli paradajz “Beaute blanche”, boje mlijeka koja nekad prelazi u žućkasto-bijlu nijansu. Sok je blagog ukusa, obilan i sladak. Trešnjoliki paradajz “Cerisette” koji rađa u grozdovima. Tamnocrveni (crni) paradajz “Blacky” čije je meso poput bifteka s ukusom putera, vrlo slatko i bez kisjeline. Radi se o veoma raritetnoj sorti. Takođe, jedna od egzotičnih vrsta je i paprikoliki paradajz “Jaune” koji je idealan za punjenje. Postoji i u crvenoj varijanti i predstavlja pravi izazov za kuvare.

 

Dodaj komentar

Kliknite ovdje da bi ste ostavili komentar