Putniče, ako kreneš iz Bijelog Polja sjeveroistočno uz rijeku Bistricu, visoko, pod jednim vrhom, na zaravni, pred ulazom u Đalovića klisuru visokih litica, naći ćeš malu crkvu drvenog krova, posvećenu Svetom Nikoli.
Skrivena od svijeta, izdvojena i usamljena, mala crkvica okrečena u bijelo, zaštićena je od slučajnih prolaznika jer je na takvom položaju da je praktično nevidljiva, osim za one koji su se namjerili da je pronađu i posjete. Titrava svjetlost kandila u crkvi spaja se sa zvjezdanim sjajem za vedrih noći nad Podvrhom i čini se da se na tom mjestu spajaju nebo i zemlja, da se Božija milost, nekako, baš tu najviše izliva na svakog dobronamjernog čovjeka koji je posjeti. Tiha, skrivena, dugo vremena zaboravljana, odoljela je crkvica svim ratovima i napadima. Čuvali su je Bog i ljudi iz okolnih sela, a ključ je sačuvala porodica Lazara Balšića koji je bio i vješt drvodjelja, pa je, kada je trebalo promijeniti dotrajali krov na crkvi, isklesao od cerovog drveta preko 26.000 komada klisa za prepokrivanje crkve.
Legenda govori da je crkva u Podvrhu odbranjena sa svega nekoliko metaka. Naime, dok su se Turci prikradali kroz manastirsko žito, neko je od mještana pucao na predvodnike, slučajno vidjevši da se sprema pohara manastira. Misleći da je manastir dobro čuvan, Turci su pobjegli i više se nijesu usudili da napadaju na crkvu Svetog Nikole.
Podignuta 1606.godine, ova crkva je otkrivena javnosti tek šezdesetih godina prošloga vijeka zahvaljujući dr.Ani Skovran koja je u Bijelom Polju boravila radi priprema obnove crkve Svetog Petra, kao asistent Saveznog instituta za zaštitu spomenika kulture. Tek tada se saznalo za istorijski i kulturni značaj ovog manastira, pa je 1971.godine na velikoj izložbi pod nazivom „ Umjetnost na tlu Jugoslavije od praistorije do danas“, u Gran Paleu u Parizu, izložen ikonostas skladnih oblika ovog manastira, gdje je bio ubjedljiv tumač i predstavnik postvizantijske umjetnosti. Ana Skovran, u čast proslave četiristogodišnjice manastira Svetog Nikole u Podvrhu o ikonostasu kaže: „Lepota ovog ikonostasa koja je pod Osmanlijama istrajavala u tišini malih hrišćanskih bogomolja crnogorskih i hercegovačkih bespuća, negujući plemenitost klasičnog vizantijskog izraza i produhovljenu umetničku kreativnost u ikonografskim motivima predstavljenim na freskama, ikonama i iluminiranim rukopisima, dokazuje da je za ljude koji su tu nekada živjeli i radili, prevashodno monahe, umetnički izraz bio svojevrsna molitva, a ne samo potvrda umeća i njihovog prisustva, već još više poseban oblik opstanka i otpora.“
Ikonostas je sastavljen iz četiri dijela: carskih dveri, prestonih ikona sa Nedremanim okom iznad carskih dveri, Deizisa sa apostolima i Raspeća. Pored ikonostasa, na izložbi u Parizu bio je prikazan i rukopis Jevanđelja Divoša Tihoradića, pisan na pergameni početkom četrnaestog vijeka, a pronađen u manastirskoj skrivnici. Crkvu posvećenu Sv.Nikoli, jednom od najpoštovanijih hrišćanskih svetitelja čiji je kult uspostavljen ubrzo po njegovoj smrti u četvrtom vijeku, a koji svoj vrhunac dostiže u devetom vijeku kada su o Sv.Nikoli napisana prva žitija, službe i pjesme, živopisali su i ukrasili zografi pop Strahinja iz Budimlje, Kozma i njegov pomoćnik Radul.
Manastirski konak obnovljen je 2006.godine, a za igumana od strane episkopa budimljansko nikšićkog Joanikija postavljen je jeromonah Danilo, kojem se ubrzo pridružio otac Damaskin, danas nastojatelj manastira o kojem vodi brigu strpljivo i sa puno ljubavi održava crkvu, konak i dočekuje ljude koji svrate da se upoznaju sa ovom svetinjom, a njih je danas mnogo više, jer se Podvrh u svoj svojoj skromnoj a uzvišenoj ljepoti pokazao ljudima. Njegova molitva, njegov razgovor sa Gospodom u osami, pod šumom punom zvjerinja, uzdiže se kao najljepša pjesma iz najčistijih srca i kroti podivljalu prirodu, kroti ljudske nemire i svojim monaškim pozivom i podvigom daje primjer kako treba živjeti, kako se ophoditi prema drugima. Daruje ih ovaj jeromonah, kao i sva njegova braća u drugim manastirima, lijepim riječima, skromnim osmjehom i dobrotom. I dok u uglu malene crkve čeka da se vjerni poklone ikonama i dijelu moštiju Sv.mučenika Haralampija, u dane posvećene Sv.Nikoli i na dan Preobraženja Gospodnjeg, kada se u porti manastirskoj praktikuje narodni sabor, mir ovlada svim prisutnim dušama i svi se, nakon neponovljivog doživljaja saglase da je Podvrh nešto posebno i mnogo drugačije od svih mjesta i manastira koje su posjetili.
Putniče, svrati, potraži malu crkvicu pod Vrhom, shvatićeš riječi i spoznati svjetlost.
Tekst: Jelena Veljović
Foto: Miodrag Manerik