Znamo ih pod različitim imenima: misirke, biserke ili morke, a najčešće ih se sjetimo nekoliko dana pred Uskrs jer su tad njihova jaja najtraženija po pijacama i veletrgovinama. Ipak, naći će se na trpezi samo onih koji su mnogo ranije mislili o njima i kvalitetu njihovih jaja.
Uzgoj ove vrste živine ima zanemarljiv udio. Postoji mali broj farmi i ozbiljnih odgajivača. Na sreću, među živinom u našim seoskim domaćinstvima mogu se naći i misirke, ali ih nerijetko ima i u dvorištima na periferiji grada. To su živahne i bučne ptice, ali nisu zahtjevne za čuvanje. Ova prelijepa životinja živi po svom poludivljem utvrđenom ciklusu.
Ko su i odakle dolaze misirke?
Misirke potiču iz zapadnog dijela Afrike, gdje i danas žive u jatima, slobodno, u prirodi. Intenzivno se gaje još u Indiji, Kini, SAD-u, Francuskoj, Mađarskoj i Italiji. Pitome su zadržale određene osobine divljih predaka, što i otežava njihovo uzgajanje. Kad se gaje u slobodnom prostoru, njihova glavna karakteristika je da skrivaju svoja gnijezda.
Kad treba da se izlegu mladi pilići, ženka pravi gnijezdo na nekom nepristupačnom, skrovitom i ljudskom oku neupadljivom mjestu, i vrati se jatu tek nakon 26-28 dana, koliko je potrebno da se pilići izlegu.
Misirke imaju malu glavu koja nije pokrivena perjem, sa rožnim izražajem na vrhu, a lice im je zanimljive plavo-bele boje. Imaju kratak vrat i tijelo koje je pokriveno gustim perjem, bijele, smeđe, sive ili plavičaste boje. Bilo koje boje da je perje, ukrašeno je sedefastobelim tačkama. Misirke imaju duge noge i rep koji je uvijek okrenut nadole. Odrasle koke su teške do 2 kg. Mužjak i ženka se razlikuju po zvucima kojima se oglašavaju i po veličini rožnatog izraštaja, koji je kod mužjaka veći.
Glavna karakteristika misirki je da su stalno u pokretu i da mogu da pređu u toku jednog dana i po više od 10 km, ali pošto ne vole da lete, to čine samo u slučaju neposredne životne opasnosti. Noću ćete ih naći isključivo na otvorenom i to najčešće na nekom niskom drvetu.
Meso i jaja ovih ptica su pravi specijaliteti
Meso ovih kokošaka spada u specijalitete i po ukusu je najsličnije mesu fazana ili prepelica, tamnije je boje od kokošijeg, bogatije proteinima, mineralima i vitaminima, a samim tim ima i višu cijenu na tržištu. Još jedna važna karakteristika je da ove ptice imaju znatno veći udio bijelog mesa u trupu.
Jaja misirki su u odnosu na kokošija hranljivija, sitnija, sa tvrđom i pjegavom ljuskom, što ih čini neodoljivim za mališane u vreme uskršnjih praznika. Za godinu dana jedna misirka može da snese u proseku oko 70 jaja, ali manjak na tržištu nastaje zato što ne nose cijele godine, već samo u periodu od marta do novembra.
Morke štite teritoriju od grabljivica
Njihova važna karakteristika je da su po prirodi uvijek na oprezu i štite teritoriju jakim ispuštanjem glasova upozoravajući okolinu na pojavu grabljivica u svojoj blizini.
Takođe, zbog svojih karakteristika mogu da se uključe u organsku proizvodnju i tako je olakšaju. One nikad ne čeprkaju po staništu, već samo kljucaju i sve dok ima insekata u blizini, ne diraju zasade i ne kljucaju po njima.
Teorija kaže da je jedan mužjak morke dovoljan za više kokoši, ali iskustva odgajivača kažu da je bolje da na jednog mužjaka dođe samo jedna kokoš. Odgajivači još ističu da kad stignu mali pilići, mužjak i ženka žive kao prava porodica. Kad je ženka odsutna, mužjak vodi računa o pilićima, ali i čitava jata vode računa o celokupnom podmlatku.
Iskustva još pokazuju da su misirke odani prijatelji i kako čuvaju sebe i svoje leglo, tako čuvaju i domaćina. Izuzetno su vrijedne i imaju veliki značaj u prečišćavanju zemljišta. Uvek cvrkuću i za njih važi da su brbljive ptice, što se naročito primjećuje kad krenu na neko drvo na legalo – onda se stalno dozivaju i ispuštaju različite zvuke.
Izvor: agromedia.rs