Titulu jedne od najljepših planina, ne samo kod nas nego i u svijetu svakako nosi Durmitor. Svojim uzvišenim planinskim vrhovima, neukrotivnom prirodom privlači pažnju i odolijeva vremenu. Svojom ljepotom prkosi svim atraktivnim svjetskim turističkim destinacijama. A Durmitorci? Gorštaci koji čuvaju tradiciju… U samom okrilju Durmitora nalazi se seosko domaćinstvo Katun koje svojom bogatom turističkom ponudom ostvaruje zapažene rezultate u ukupnoj ponudi Žabljaka i njegove okoline. Petočlana porodica Karadžić na svom imanju i svojim radom stvaraju odlične uslove za život.

Za portal Agros Montenegro ispred porodice Ivan Karadžić jedan od vlasnika:

Kako je nastala ideja za osnivanje seoskog domaćinstva Katun, na Durmitoru i kada je nastalo domaćinstvo?

– Seosko domaćinstvo počelo je sa radom prije nekih 6-7 godina. Kada kažem sa radom mislim na pružanje turističkih usluga našim gostima u okviru domaćinstva. Zbog prirodnih ljepota koje izviru na svakom koraku Žabljak privlači i veliki broj turista za vrijeme ljetnjeg perioda. Naše domaćinstvo se nalazi na samom panoramskom putu koji vodi oko Durmitora ili čuvenog Durmitorskog prstena. Na imanju se nalazi veliki broj domaćih životinja a prolazeći pored imanja turisti to mogu i da vide, stoga je to sigurno jedan od brojnih motiva koji ih je privukao da posjete naš skromni katun. Gosti odnosno u početku prolaznici, pokazali su interesovanje za način života koji se vodi u katunu i  tako smo mi porodično došli na ideju da oživimo prostor i da ponudimo  autentičnost Durmitora.

Koje usluge pružate u okviru domaćinstva Katun?

– Trenutna naša ponuda na Katunu je prenoćište u tradicionalnim kolibama, pružamo usluge služenja domaće hrane i pića, jeep safari, biciklističke ture, planinarske ture i ono što je najpopularnije kod nas jahačke ture i škola jahanja, kako za djecu tako i  za odrasle. Gostima je omogućeno istraživanje unutar samog prostora, druženje sa životinjama i učestvovanje u seoskim poslovima. U saradnji sa našim prijateljima iz Durmitor Adventure u ponudu obrajamo i kanjoning, paraglajding, rafting i zip line na kanjonu Tare. Ponuda je raznovrsna, i doseže od aktivnog odmora za sve one željne avanture koja se na Durmitora mora doživjeti do pasivnijeg za sve one koji žele da uživaju u durmitorskoj tišini opijeni vazduhom i mirom.

Koliko imate smještajnih jedinica?

– Što se tiče smještaja u pitanju su klasične kolibe koje simbolizuju naš tip planinske gradnje. Njihova unutrašnjost je veoma jednostavna, krevet i garderober. Veoma udobne, a zbog same lokacije i vrlo prijatne klime-odlične za san. Seosko domaćinstvo Katun raspolaže sa oko 25 ležajeva, 10 konja za jahanje i ima hrane za sve. Dobro ste nam došli.

Koje specijalitete gosti mogu da probaju u Vašoj kuhinji?

– Usluge hrane i pića koje nudimo trudimo se da budu samo sa našeg imanja, upravo zbog autentičnosti. Našu hranu karakteriše jednostavnost, kvalitet i ukus, sve što spremimo je po starinskom receptu i bez pokušaja modernizacije. Najtraženije su domaće priganice, kajgana, domaći sir i skorup, pršut, kačamak, sok od maline… Sve ono što je nekad bilo na jednoj tradicionalnoj trpezi to je i danas u našoj ponudi. Kao što znate, na planini je drugačiji vazduh stoga je potrebno unositi malo “jaču” hranu koja održava organizam tokom svih aktivnosti kao i rada.

Prenesite nam iskustvo turista kada je u pitanju vaša najtraženija ponuda?

– Škola jahanja i jahačke ture su ono što najviše privalači pažnju naših turista. Djeca uživaju u kontaktu sa konjima, jer uglavnom prije toga ih vide na televiziji ili telefonu. U našem katunu djeca potpuno zaborave na sve ono što im od savremene tehnike i tehnologije odvlači pažnju. Zbog toga kažemo da je kontakt sa prirodom i životinjama dragocjen. Jahačke ture pružaju nezaboravan doživljaj kako Durmitora tako i nas samih. Uz profesionalne vodiče to bih svima preporučio.

Koliko članova domaćinstva je uključeno u porodični biznis i na koji način su raspoređeni poslovi?

– Domaćinstvo opslužuje petočlana porodica. Svi ravnopravno radimo, majka u kuhinji, i oko smještaja za goste, a braća i ja smo aktivni u organizaciji jahačkih i ostalih tura, kao i u seoskim poslovima bez kojih domaćinstvo ne bi postojalo. Otac domaćinski dočeka svakog gosta tako da smo svi uključeni u prijatan boravak naših gostiju kod nas. Zbog toga nam se i vraćaju iz godine u godinu. U ljetnjem periodu kada je naš obim posla u mnogome uvećan imamo pomoć od mlađih rođaka, kumova i prijatelja koji žive u našoj blizini. To su, možda, i posljednje generacije koje će tako da odrastaju. Njihova ljubav prema selu i poljoprivredi je jača od svega što nas danas prati u modernom, savremenom društvu.

S obzirom na to da danas, u 21. vijeku svjedočimo odlasku mladih iz ruralnih sredina u gradove, pa čak i u druge zemlje, šta vas je navelo da ostanete tamo odakle su vaši korjeni i da se upustite u životnu avanturu koja nosi mnogo izazova?

– Migracije sa ovih područja su sve češće. Nažalost, naša sela ostaju pusta. Glavni problem je što su migracije jednosmjerne, rijetko ko se vrati u svoje selo. Moja porodica i ja smo dobar primjer da se od sela i poljoprivrede može živjeti. Spoj turizma i poljoprivrede kao jedine dvije perspektivne grane u našoj društvenoj zajednici ne može da omane. Malo rada i mnogo ljubavi omogućiće da ostanete svoji na svome. Mislim da je to ključ postojanja. Naš glavni cilj je očuvanje tradicije. Šta smo ako zaboravimo ko smo? Izbor je na nama.