Iako mnogi smatraju da su sove divlje ptice koje je gotovo nemoguće pripitomiti, te da ne vole maženje, niti druženje sa ljudima i drugim kućnim ljubimcima, da ljubav ipak može sve, dokazuju Amir Čomor iz Mostara i njegov najbolji drug, sova Picko.

Ime je dobio prošlog jula i to po humorističnom skeču, a u dom svog novog prijatelja Amira došao je nakon što su ga prethodno spasili vatrogasci, čiji je član Amirov brat. Sova je pronašla logičan put do novog doma, nakon što je ovaj mostarac prethodno već uspio da pripitomi sokola i vranu. Soko, kaže, i danas navrati na porciju druženja, većinom u zoru i dobije omiljeno jelo – batak ili krilo, dok je vrana Hakala stradala u prirodi od velike sove vrste ušara.

-Prije dvije godine na ulici u centru grada našao sam ptića sokola, koji je bio izbačen iz gnijezda. Prepao se ljudi i auta kako prolaze Titovom ulicom, a niko mu nije smio prići, jer  je ptić sokola veličine kao kokošije pile i brani se. Kako donekle poznajem životinje, skinuo sam majicu i umotao ga da se ne plaši. Kod mene je u kući boravio dva mjeseca, a nakon što sam ga othranio, pustio sam ga na slobodu – priča nam Amir.

Mjesec prije nego je udomio Picka, u centru grada je pronašao ptića vrane.

-Vrana je bila iznenađujuće inteligentna ptica, koja je nakon svega dva dana boravka kod mene, izašla na terasu sa mnom. Kasnije je i sama izlazila na terasu i vraćala se u nazad, a znala je i da uleti u moju sobu. Takođe, bilo je karakteristično to što je hranu, kad bi bila gladna, tražila samo od mene. A što se tiče ishrane, jela je sve, I povrće i meso – kaže Amir.

Jednog jutra mu je pozvonio telefon.

-Oko 7:30h zvali su me vatrogasci da pitaju jesam li voljan udomiti ptića sove kojeg su oni spasili od mačaka i pasa lutalica, ali nemaju gdje da ga smjeste. I šta sam mogao, osim da uzmem mali kavez, preuzmem pticu, koja je tada imala samo paperje i počnem da istražujem na koji način treba da ga odgajam- rekao je on.

Sova je tipični mesojed koji se svakodnevno hrani svježim mesom, a omiljena hrana su miševi, glodari, kunići, gušteri… Takođe, nevolja sa sovom je i ta  što ova ptica pravi veliki nered dok jede, jer da bi progutala plijen, prvo mora da ga rastrgne na komade. Sova u “zarobljeništvu” simuliraće lovački instinkt, a dodatni izazov za vlasnika je i to što su one aktivne noću.

Amir nam priča da je prvobitni plan bio da sovu pusti u prirodu, u njeno prirodno stanište, ali da se kroz vrijeme između njega i ptice razvila čvrsta veza, a i, kaže, nije siguran da bi se Picko sam snašao u prirodi.

-Picko je vrsta sove selice  koja ne raste velika, a njegovi rođaci su sada već na jugoistoku Afrike. U prirodi se hrane insektima, većinom tvrdokrilcima, to jest skakavcima, a vole i guštere. Picku se događalo da jede skakavca svoje veličine. Međutim, sad tokom zime je ponestalo insekata, pa uglavnom jede piletinu, a voli i hrenovke. Trudim se da mu, što je češće moguće, obezbijedim živ obrok, pa mu nabavim makar glistu – kazao je on naglašavajući da njegova sova noge često koristi kao ruke, prilikom pridržavanja hrane.

Sove traže konstantnu pažnju i brigu, pa ako odlučite da otputujete, bićete u problemu, jer se niko neće otimati da danima čuva vašu mrzovoljnu pticu.

-Pričao sam sa profesionalnim dreserom predatorskih vrsta ptica: sokolova, sova, jastrebova koji mi je rekao da je sova najteža za pripitomljavanje, jer, kako mi je objasnio, ako pamti svoje roditelje neće ništa novo da prihvati – kaže Amir i priznaje da su navike njegovog kućnog ljubimca donekle uticale i na njegove, te da prošlog ljeta nije mogao da ode na more, jer nije imao ko da brine o ptici.

Ova sova ima svoje rituale i svoj način igre.

-Kad hoće da se igra, Picko dođe sam, gricka me za uho i bradu. Takođe voli da se češka po glavi i između očiju. Postaje aktivan između 19 i 20 sati, a ima naviku da se hrani između četiri i pet ujutru. Ima nekoliko mjesta na kojima voli da boravi, a najviše voli da se zavuče iza televizora i da stane na kabal od antene – rekao je on.

Picko rijetko boravi u kavezu i uglavnom se slobodno kreće po kući. Nije agresivan prema drugim ljudima, ali se isto tako neće odmah ni osloboditi ako je u pitanju neko novo lice.

Kroz cijelu ljudsku istoriju, sove se povezuju sa mudrošću, magijom i izoštrenim čulima. Sove imaju dosta značenja, koja se međusobno kose, u zavisnosti od epohe. Indijanci su nosili pera sove, kao zaštitu od zlih duhova. U Grčkoj mitologiji, sova se pojavljuje kao ljubimac boginje Atine. Bila je zaštitnik vojnika, dok u srednjem vijeku sova stiče lošu reputaciju i oav vrsta ptice počinje da se povezuje sa vešticama i mračnim mjestima.