Uzimajte med kao hranu, da ga ne bi koristili kao lijek

Polen sa našeg područja je ljekovitiji u odnosu na zemlje gdje je poljoprivreda razvijena i gdje se u proizvodnji koriste herbicidi i pesticidi

Kvalitet meda ne utiče na cijenu koja se nije mijenjala godinama

Bjelopoljci Miloš i Milijana Čabarkapa pčelarstvom se bave punih 40 godina, a u tu avanturu su se odmetnuli daleke 1978. godine. Iz Slovenije su se 1993. godine doselili u planinsko selo Sokolac, nadomak Bijelog Polja i sada imaju oko 250 pčelinjih društava. Milijana se dodatno bavi sakupljanjem i sušenjem ljekovitog bilja, a, kako sama kaže, nijedan lijek, koji u vidu prirodnih preparata nudi na domaćem tržištu, nije sama izmislila, već samo slijedi ljude “od struke i nauke” koji su svojstva ljekovitih biljaka ispitivali u laboratorijama, ali i na vlastitom iskustvu.

Milijana Čabarkapa

– Svaka od receptura koje koristim su se pokazale u narodu kao jako uspješne, a neke sam donijela i iz Slovenije. Neki me i kopiraju, ali neka, tako i treba da bude – kazala je Milijana za naš portal Agros Montenegro.
Naglašava da su svi preparati 100 posto prirodni i da mogu da se koriste uz bilo koju terapiju zvanične medicine, bez kontraindikacija, jer ljekovi koje je podarila majka priroda uveliko potpomažu dejstvo terapije.
Preparat za prostatu kojem je baza med u sebi sadrži polen i sjeme tikve, a košta 20 eura. Brojni korisnici su, ističe ona, zadovoljni učinkom tog lijeka.
– Matični mliječ košta 30 eura i predstavlja najkvalitetniji i najbolji proizvod u pčelarstvu, ali ga je najteže i stvoriti. To mora da radi isključivo stručnjak, a nikako ne početnik. Imam preparate i sa ljekobiljem, sa anisom i mentom, sa sjemenom koprive i sve je potpuno prirodno – ističe Milijana.

Po njenim riječima polen sa područja Crne Gore je ljekovitiji u odnosu na okruženje.
– Polen sa našeg područja je, usuđujem se reći najmanje dva puta ljekovitiji u odnosu na zemlje gdje je poljoprivreda razvijena i gdje se u proizvodnji koriste herbicidi i pesticidi, čega kod nas u planini nema. U planini nema voćnjaka ni poljoprivrednih zasada, što znači da bukvalno nema ni zagađivača. Pčela sleti na cvijet koji nije zaprašivan, pa je zato vrijednost našeg polena i meda desetostruko veća u odnosu na područja gdje je poljoprivreda razvijena – rekla je ona.
Kvalitet meda, međutim, ne utiče na cijenu koja se nije mijenjala godinama, a Milijana ne očekuje da će do korekcije cijena doći još niz godina.
– Standardna cijena livadskog meda je 10 eura, dok je, recimo med iz šume ili četinara 12 eura zbog toga što četinarski med ima 14 puta veće antibakterijsko dejstvo u odnosu na livadski med i koristi se kod infekcija urinarnog trakta, želudačnih problema, upalu grla i slično – navela je ona.
Cijene ljekobilja kreću se od jednog do pet eura za 50 grama.

Crnogorci slabo konzumiraju med
Milijana upozorava da upotreba meda u ishrani u Crnoj Gori nije na zavidnom nivou.
– Mi nemamo kulturu upotrebe meda u ishrani. Ako pogledamo u kojim količinama se med u zemljama zapada koristi po glavi stanovnika razlika u odnosu na Crnu Goru je drastična. Kod njih se, recimo na godišnjem nivou potrošnja u prosjeku kreće od 50 do 60 kilograma, a kod nas je to bukvalno pet do šest kilograma po domaćinstvu. Ovdje se med uzima uglavnom za lijek. Kad već nešto bude, onda trčimo, tražimo lijek i tada nam nije skupo da kupimo med. Ono što bi svi morali da znaju je da su još stari Grci rekli – uzimajte med kao hranu, da ga ne bi kasnije morali koristiti kao lijek – ističe ona.
Na pitanje da li u Crnoj Gori može da se živi od pčelarstva Milijana je naglasila da može, ali da mora mnogo i da se radi.
– Mora da se radi od jutra do sjutra i činjenica je da pčela neće da vam oprosti nijednu grešku ni propust. Isto tako je i sa ljekovitim biljem. Ako se ne ode u vrijeme kad biljka cvjeta, kad je treba ubrati, drugog dana se ne mora ni dolaziti. Ako se na vrijeme ne odradi sve što je potrebno da bi pčele mogle da iskoriste pčelinju pašu i ako ih ne držite čitavo vrijeme u tom radnom raspoloženju, onda ništa niste učinili. Pčela će da ode na roj, a kada se to desi onda nema meda. U tom slučaju dobija se više pčelinjih zajednica, koje je veoma teško prodati, jer se, tako mi se čini, bukvalno, svaki deseti stanovnik bavi pčelama. Tako da u sezoni ne smije da se spava. Ponekad nedjeljama ne spavamo duže od tri do četiri sata – kazala je ona naglašavajući da od pčelarstva može da se živi solidno, uz uslov da se uloži mnogo rada i truda.

Pčelarstvo ima budućnost uz bolju organizaciju

Na pitanje kako na osnovu dugogodišnjeg sopstvenog iskustva vidi budućnost pčelarstva u Crnoj Gori i da li bi mladim ljudima preporučila da se time bave, naglasila je da je jedan od hendikepa to što pčelari od države dobijaju premije samo za prvih 40 pčelinjih društava, za razliku od poljoprivrednih proizvođača koji dobijaju premije po grlu stoke. Takođe, smatra i da ne treba da izostaju zdravstvene kontrole, odnosno da bi prilikom selidbe pčela pčelinjake trebao da pregleda veterinar.
– U pčelarstvu hara pčelinja kuga, a to je neizlečiva bolest. Pčelinjak u kojem se ta bolest pojavi morao bi da se zapali sa kompletnom opremom. Ima ljudi koji misle da će uspjeti na neki čudan način da izliječe tu bolest za koju nema lijeka. Pčelarstvo ima budućnost uz malo bolju organizaciju – kazala je Milijana Čabarkapa.
Područje Crne Gore je, naglašava, medonosno.
– Problem je to što je, na primjer, na sjeveru Crne Gore sve manje stada, pa samim tim i meda. To je usko povezano, jer ako ima ovaca, koza i krava da pasu, onda ima i ljekobilja koje medi, a ako toga nema onda su livade puste. Recimo, mi godinama zimujemo pčele u Bjelopavlićima i nismo još tegle meda izvadili zato što sve dokle oko dopire na tom prostoru nema ni ovce ni krave. Pčela hoće tamo gdje je pitomo, gdje ima bilja i stoke – pojasnila je ona.

Redovni izlagači na podgoričkim Danima meda

Pčelarstvo Čabarkapa redovno izlaže svoje proizvode na podgoričkim Danima meda još od 1995. godine.
– Podgorica je grad sa dosta bogatih ljudi, za razliku od sjevera Crne Gore gdje mali broj ljudi može sebi da priušti da kupi med kao hranu i uglavnom ga kupuju za lijek. U Podgorici, međutim, ljudi troše med i kao hranu i kao lijek, jer je kupovna moć mnogo bolja. Na primjer na manifestaciji Dani meda za tri dana može da se proda kao u Bijelom Polju za tri mjeseca – rekla je Milijana i naglasila da je ta manifestacija prilika da se građanima predstave sa svojim vrhunskim prirodnim proizvodima i preparatima.